OTOK PAŠMAN

Otok Pašman (63 km², 64 km razvedene obale) pripada zadarskoj skupini otoka. Sa susjednim otokom Ugljanom povezan je mostom u prolazu Ždrelac, a sa kopnom trajektnim linijama prema Biogradu i Zadru.
U doba Rimljana Pašman se naziva Lissa. Konstantin Porfirogenet naziva ga Katav. Prvi put se ime otoka u današnjem obliku javlja u 11. stoljeću (Postimana).
Tipična otočka mjesta smještena su na sjevernoj strani otoka dok je druga strana otoka strma i nenaseljena.  Povezana glavnom cestom, od sjevera prema jugu, nižu se slijedeća naselja: ŽDRELAC, BANJ, DOBROPOLJANA, NEVIĐANE, MRLJANE, BAROTUL, MALI PAŠMAN, PAŠMAN, KRAJ, UGRINIĆ i TKON.
Najviši vrh otoka je V. Bokolj, 272 metra i nalazi se iznad mjesta Dobropoljana. Otočka trasverzala duga je 30 km i proteže se od Ždrelca do Tkona.

Općina Tkon smjestila se na jugoistočnom dijelu otoka Pašmana. Obuhvaća mjesta Tkon i Ugrinić te 13 otočića, od kojih su najveći Gangaro, Žižanj i Košara, a najmanji Orlić. U Pašmanskom kanalu nalaze se Planac i Čavatul, dok su drugi u Vrgadinskom kanalu te prema otoku Žutu i Kornatu na jugo-zapad.
Prvobitno mjesto bilo je smješteno 2 km južnije, no ne uz samu obalu, a prvi puta ga spominje u svojim spisima Konstantin Porfirogenet u 10 st. kao Katav.
U dokumentu iz 1363 god. spominje se kao Kun, kao što je i danas lokalni naziv za mjesto. Stanovnici se nazivaju Kunjanima, a stanovnice Kunjke.  Naziv Tkon datira iz 1840. godine. 
Tkon je tipično ribarsko mjesto i luka, naziva se još i „vrata Kornata“. Jedna od najvažnijih djelatnosti bila je izlov školjki kunjki u Pašmanskom kanalu.
Pučanstvo se oduvijek bavilo zemljoradnjom, a najviše su se uzgajale kulture: vinove loze, masline idr, te se bavilo sitnim stočarstvom (ovce, koze, magarci). 

ŽUPNA CRKVA SV. TOME APOSTOLA

Župna crkva sv. Tome apostola spominje se u 11.st. kao crkva sv. Marije.  Pravokutna apsida u romaničkom stilu, zvonik i brojni fragmenti datiraju iz 12. st. Crkva sv. Marije 1215. g. mijenja titular u crkvu sv. Tome apostola.
Crkva je u svojoj jezgri starija srednjevjekovna bazilika na tri lađe odijeljene arkadama na puni luk, a stupovi imaju baze sa ugaonim listićem i ranoromaničke kapitele sa tri oštra primogova lista po strani, od kojih dva završavaju u malu valutu. Prozorčić riznice zaštićen je srednjevjekovnom rešetkom.

U prvoj polovici 18. st. točnije oko 1730. g. crkva doživljava velike promjene - napravljen je veliki mramorni barokni oltar i dva bočna oltara, a nadograđen je i zvonik.

Glavni barokni oltar je posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Tu se nalazi slika Bogorodice na prijestolju koja na koljenima drži malog Isusa. Iako se uvriježilo mišljenje da je ona rad zadarskog svećenika P. Jordanića, nastala krajem 15 st., po drugom izvoru ( Luka Jelić ) ona možda seže do 12 st. ako ne i ranije.

Crkva je imala 4 romanička zvona, ali ostaje bez dva za vrijeme austrijske vladavine jer su odnesena najvjerojatnije za vojne potrebe. Današnji zvonik "Alta turri Ornatur" ima dva prelijepa romanička zvona, jedno veće i jedno manje zvono. Zvona su elektrificirana 1980. g.
Župna crkva sv. Tome apostola upisana je u Registar kulturnog dobra RH pri Ministarstvu kulture.

CRKVA GOSPA OD SEDAM ŽALOSTI

Iznad samog mjesta Tkon, na brdu Kalvarija nalazi se crkva Gospe od sedam žalosti iz 18. st. U crkvi se nalazi jedan mramorni oltar i dva zvona. Stepenište od 101 kamene stepenice (skaline) s križnim putom vodi do vrha brda gdje svatko može uživati u veličanstvenom pogledu na Tkon i otočiće u Pašmanskom kanalu.

CRKVICA SV. ANTUNA OPATA

U centru Tkona nalazi se crkvica Sv. Antuna opata koja je podignuta 1672. godine, a izgrađena je po opruci ostavštinom mještanina glagoljaša Ante Palaškov. U crkvi se nalazi jedan  mramorni oltar s početka 19. stoljeća. I danas postoji bratovština Sv. Antuna.

BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. KUZME I DAMJANA

Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana nalazi se na brdu Ćokovac (95m),  2 km SZ od Tkona. Spomenik je kulture nulte kategorije. Sagradio ga je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve. U malom samostanskom lapidariju može se, među ostalim, vidjeti i ulomak kamenog reljefa sa motivom križa, koji potječe iz kapele Sv. Kuzme i Damjana iz 6. stoljeća. Po mletačkom razaranju Biograda u 12. stoljeću benediktinci dolaze na Ćokovac i grade novi samostan. U 14. stoljeću samostan je srušen do temelja, ali su ga benediktinci ponovo izgradili i pregradili crkvu u venecijanskom gotičkom stilu. Crkvu krasi oslikano gotičko Tkonsko raspelo s početka 15. stoljeća rad majstora Menegela Ivanova, učenika Paola Venezianija, do 1999. zvanog majstor Tkonskog raspela. Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Naziv "Ćokovac" dolazi od riječi "ćok", što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos. Ćokovac je posljednji aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i poznato glagoljaško središte. Samostan je upisan u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.
Samostan je otvoren za posjetitelje svaki dan od 16-18 h osim nedjelje.

PUSTOGRAD

Na brdu Putograd, iznad uvale Zaklopica nalazi se utvrda, koja datira iz 6 st., a ispod koje je bilo prvobitno naselje. U doba Bizanstkog carstva, služila je kao vojna utvrda za nadgledanje i čuvanje Pašmanskog  i Zadarskog kanala od napada gusara. Stanovnici mjesta bježali su pred napadima sakrivajući se u utvrdu. Utvrda je bila građena od kamenih blokova debljine više metara i sa minimalnim prozorima/otvorima radi zaštite.  Unutar zidina nalazila se dvokatnica. Utvrda Pustograd upisana je u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.

UGRINIĆA DVORI
Sagrađeni negdje u 16. st. Ugrinića Dvori ostavština su plemića Ugrinih, slavnih plemića čuvenih Zrinskih Frankopana. Ugrinića Dvori su zapravo kamena utvrda na dvije etaže okružena monumentalnim suhozidom. Utvrda se koristila za smještaj vojne posade i predaka današnjih stanovnika mjesta Ugrinić, a pretpostavlja se da je u njoj moglo živjeti oko 50 ljudi istodobno. Cijela utvrda je prepuna manjih i većih prostorija, a pomnijim pregledavanjem, još i danas se može lijepo vidjeti gdje je bila kuhinja, radni prostor ili prostor za čuvanje domaćih životinja. Na katu utvrde sagrađena je posebna kuća, a uz nju oltar na otvorenom, sa lijepom kamenom klupom koja je služila za misne relikvije,  na nekoliko mjesta uklesani su znakovi kršćanstva (raspela). Neposredno uz utvrdu su plodna polja, i to je još jedan razlog zašto je odabrana ova lokacija za prebivanje. Visoka kvaliteta kamena i vrhunsko klesanje, upućuje na činjenicu da su vlasnici bili vrlo imućni. U narodu još kruži priča o tome da je posljednji stanovnik Ugrinića Dvora napustio utvrdu početkom 20. st.  Ugrinića dvori upisani su u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.